Bosanski Novi

četvrtak, 20.11.2008.

Prva Bosanska željeznica u Bosanskom Novom

Lokomotiva na stanici u Bosanskom Novom

Osmanska država je shvaćala globalni značaj prometnog pravca istok-zapad preko Bosanskog Novog, Jajca i Sarajeva, pa je uz pomoć belgijsko-francuskog kapitala i izvođača radova 1869. godine u bosansko-novskom kraju počela s izgradnjom prve bosansko-hercegovačke željeznice normalnog kolosijeka od Dobrljina preko Bosanskog Novog do Banjaluke. Do 1872. godine završena je i puštena u promet prva pruga u BiH između Bosanskog Novog i Banja Luke, a 1873. godine je završen i pušten u promet i produžetak te pruge do Dobrljina. Međutim, za vrijeme srpske bune 1875.-1878. godine ustanici su na mnogo mjesta tu prugu porušili, pa je austro-ugarska vojska morala popraviti prugu i po drugi put je pustila u promet 1879. godine, da bi je 1883. godine u Volinji povezala preko Hrvatske Kostajnice i Zagreba sa Bečom!.

Njen je povijesni primat posve neupitan, jer je to bila ne samo prva željeznica normalnog kolosjeka u Bosni i Hercegovini, nego i prva direktna komunikacija Bosne i Hercegovine sa srednjom Europom. Nju je austro-ugarska vojna uprava iskoristila kao oslonac uspostave prvog vrlo modernog komunikacijsko-poštanskog sistema u Bosni i Hercegovini, kojeg su činile stotine poštanskih i telegrafskih stanica raznog ranga, povezanih željeznicom ili zaprežnim poštanskim kolima (diližansama), a kasnije motornim kolima ili omnibusima. Taj je promet je u svim epohama imao svoje linije, stajališta i konačišta, na ovom važnom prometnom čvorištu, jer su kroz ovaj kraj prolazili glasnici na konjima sa zapada na istok i sa sjevera na jug, što se u novom intenzitetu nastavilo kroz ugarsko-hrvatsko i tursko doba kao "glasnička" ili "tatarska" pošta, da bi se priključili na proces modernizacije poštanskog prometa na kraju 19. i početku 20 stoljeća.

Bosanski Novi je zbog vojno-strategijske i gospodarske važnosti svoje rudarsko-metalurške proizvodnje još u doba rimske uprave bio uključen u tadašnji sustav vojno-poštanskih postaja (lat. stationes, mansiones), koji je na sličan način funkcionirao i u srednjovjekovnom hrvatskom feudalizmu i pod pod osmanlijskom upravom u Bosni kao glasnička poštanska služba brzih konjanika zvanih "tatari". Međutim, turska je vojna uprava tek 1864.godine u Bosanskom Novom, Bihaću i Pridoru ustrojila svoju prvu pravu poštu, koja je od 1866. godine imala iz Prijedora preko Novog telegrafsku vezu za Bihać, a preko Starog Majdana za Kamengrad kao značajne utvrde s vojnim posadama. Tim su pravcima povremeno išle trgovačke i putničke karavane, po pravilu u pratnji naoružane zaštite zbog čestih napada šumskih razbojnika.

Prema istraživanjima Berislava Sekelja austro-ugarska vojna uprava otvorila je 1878. godine u Bosanskom Novom prvu poštu europskog tipa. Bosanski Novi je tada imao 3.310 stanovnika, osnovnu školu, mekteb, bolnicu i željezničku stanicu, kotarski ured i sud, oružničku postaju i carinu, a od godine 1905. svakonevnu autobusnu liniju za Bihać i Bosanski Petrovac. Sve do završetka Prvog svjetskog rata u toj su pošti radili samo strani vojni službenici, njen telegraf je služio samo za vojne potrebe, a službeni jezik je bio njemački. Međutim, to je bilo prvo uljučivanje Bosanskog Novog i okolice u europski komunikacijski sistem, a zahvaljujući prijevozu zaprežnim poštanskim kolima, iz literature i filmova poznatim poštanskim diližansama, kasnije i motornim poštanskim kolima i autobusima, pošta je dnevno odvožena izravno na brzi vlak Banjaluka - Beč ili druge vlakove s posebnim direktnim poštanskim kolima za Beč, a slične pokretne pošte bile su u sastavu putničkih vlakova na toj pruzi, tako da su poštanske pošiljke, zahvaljujući dobroj organizaciji, već drugog dana bile u Zagrebu ili čak u Beču!


Ovo je skraćeni tekst iz Monografije o Bosanskom Novom (u pripremi), autora mr.sc. Ante Milinovića; izdavača Zavičajne zajednice Bosanski Novi iz St. Louis-a. Sve informacije o distribuciji i točnom vremenu izlaska Monografije mogu se dobiti u Zavičajnoj zajednici Bosanski Novi iz St. Louis-a.
Autor je odobrio objavu ovog skraćenog teksta. Tijekom ovog mjeseca ovdje će se objaviti i drugi skraćeni tekstovi iz Monografije o Bosanskom Novom.

20.11.2008. u 13:28 • 6 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


O meni i Novom

Bosanski Novi

Grad kojeg nisam prežalio, grad koji mi je uvijek u srcu...

Ni sam ne znam da li sam teško nesretan ili samo tužan što kejom jutrom šetati i miris lipa uživati ne mogu…

Volio bih da drugačije je bilo, da djetinjstvo tako loše završilo nije…

Volio bih da sam tamo ljubio kao što grad ljubim svoj…

Da sam noći na Uni provodio, jedinoj što me u dušu dira, da me zelena boja tog smaragda umiruje dok tmina zavija grad…

Ja sam dijete Novoga i o Novom ovdje pišem da sjećanja, radosti i tugu podijelim i iz sebe izbacim…

Novo u Novom

Sunce što siješ svjetlost svoju
I ti nebo plavo ponosno i slasno
Dajte mi mira i vratite dušu moju
Jer blizu sam da vam viknem glasno

Što učini od nas sudbo prokleta
Da nama dan ni noć nisu isti više
Pa zar vam nit žao nije naših ljeta
Nit malo onog što ja vam sada pišem

Ni popraviti zla više nitko neće
Pokvarili ste što se moglo do sad
Jeli ostalo malo da nam date sreće
Makar da nam sjećanjem blažite pad

Jer Novi ljudi u Novom su sad…


8. veljače 2007. u Zagrebu

Kontakt:
bosanskinovi@post.t-com.hr

Novski linkovi

Linkovi - Bosanski Novi
wiki/Bosanski Novi
Slike Novog


Web BosanskiNovi blog

RSS