Bujrum… Uđite... Ovo je moja avlija. Tu mjesto je gdje svima dobro želim. Tu mjesto je gdje nema zla poći kojim. Šta da misli insan da tu se sladit nečim može doli sladom mednim i orahom smeđnim.
Kad se miris mira iz fildžana širi, cvijeće šalje svoje emisare. Raspravlja se o tom ko će ljepše da nam radi i fildžane da nam sladi. I baklava je svježa pa se nako svako osladiti oće, da pozdravi i selamit da će.
Joj kako divno i onaj gore sada pjeva, od nikoga nesmetan, još lipe procvjetale slasno pa da Unom zažubori i taj miris glasno. Idu djeca sve se nešto smiju, dva jarana iza ko braća iz iste vodu piju.
To avlija je moja, niko dirat neće moći u nju jako. Ko da dirne neka mu belaja ne treba jer nije insan od takvoga neba. Neka, neka ljudi dok se neće problema radit, štogod ono tamo da se naigramo. Kome treba više od tog išta, pa halalio sam više da me vjetar njiše.
Joj buraz, pa avlija je to moja. Ima tamo i bos da se hoda. Nema tamo nego jaran do jarana i rođo do starog dajdže što smijaše se Idriz. Onom biće da ga imenom su zvali i svi se uglas smijali. Ma pusti brate neka halali se sve, al neka naše Novske Avlije.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bosanski Novi
Grad kojeg nisam prežalio, grad koji mi je uvijek u srcu...
Ni sam ne znam da li sam teško nesretan ili samo tužan što kejom jutrom šetati i miris lipa uživati ne mogu…
Volio bih da drugačije je bilo, da djetinjstvo tako loše završilo nije…
Volio bih da sam tamo ljubio kao što grad ljubim svoj…
Da sam noći na Uni provodio, jedinoj što me u dušu dira, da me zelena boja tog smaragda umiruje dok tmina zavija grad…
Ja sam dijete Novoga i o Novom ovdje pišem da sjećanja, radosti i tugu podijelim i iz sebe izbacim…
Novo u Novom
Sunce što siješ svjetlost svoju
I ti nebo plavo ponosno i slasno
Dajte mi mira i vratite dušu moju
Jer blizu sam da vam viknem glasno
Što učini od nas sudbo prokleta
Da nama dan ni noć nisu isti više
Pa zar vam nit žao nije naših ljeta
Nit malo onog što ja vam sada pišem
Ni popraviti zla više nitko neće
Pokvarili ste što se moglo do sad
Jeli ostalo malo da nam date sreće
Makar da nam sjećanjem blažite pad
Jer Novi ljudi u Novom su sad…
8. veljače 2007. u Zagrebu
Kontakt:
bosanskinovi@post.t-com.hr
Povijest/historija/istorija Bosanskog Novog
Povijest Bosanskog Novog
Svestrani sportski život Bosanskog Novog
Veseli bosansko-novski izviđači
Veliki industrijski uzlet i pad u Bosanskom Novom
Civilizacijske poruke novskog Keja
Prva Bosanska željeznica u Bosanskom Novom
Poezija i proza o Bosanskom Novom
Jedina što prkosom plovi
Novska Avlija
Kad zima u grad kriomice uđe
Danak sam platio, sjećanje vratio
Godine s Novim prolaze... (Godine u Novom prolaze i Recite mi...)
Najljepši izlazak i zalazak sunca…
I nebo je zaplakalo…
Bosanski Novi
Kad u Bosanski Novi dođeš
Crveno nebo
Let u sjećanjima iznad Bosanskog Novog
Abecedna oluja
Majka moga kraja
Poezija i proza o Bosni i Hercegovini
Bosna u raljama (prošlosti) budućnosti
Tamo se Bosni diviš
Srcolika zemlja
Košmar riječi, misli, sjećanja i budućnosti o Bosni
Novele i kratke priče
Priča o ne namjernom povratniku - posvećena Novljanima
Rovovski kraj – možda istinita priča…
Razmišljanja o budućnosti Bosanskog Novog
Što Novljani mogu učiniti za Novi, a da ipak ostanu sebični…
Bosanski Novi 1992.
Zbivanja u Bosanskom Novom 1992. godine
Slike, video, muzika
Una - slike riječne ljepotice...
Bosanski Novi na razglednicama
Video prezentacija Bosanskog Novog
Pjesme o Bosanskom Novom, Sead Mesić (gitara)
Bosanski Novi na Internetu
Bosanski Novi na mreži svih mreža
Od kud dolazite na Bosanski Novi blog
Intervjui
Ante Milinović
Boško Babić
Jasmin Karabegović