Bosanski Novi

četvrtak, 08.02.2007.

Bosanski Novi - Povijest

Panorama grada iz 1788., kolorirani bakrorez iz albuma generalštabnog kapetana Ivana Dedovića

Tragovi nastanka Bosanskog Novog vode već u antičko rimsko doba o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta. Smatra se da mu ime dolazi od utvrde Castrum Novum (Nova utvrda, Novi kaštel, Nova kula) na Kulskom brdu (današnji naziv po utvrdi) koja nastaje na mjestu antičko rimske stražarnice. Utvrda je ujedno i temelj za kasniji nastanak grada. Do 1102. utvrda se nalazila u Kraljevini Hrvatskoj, a potom u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i Habsburškoj monarhiji.

Novim je upravljala obitelj Babonjići, jedna od moćnijih europskih plemićkih obitelji, koji su se zvali i Blagajski zbog stolovanja u Blagaju ili Blagaj Gradu (dio današnje općine Bosanski Novi). Padom srednjovjekovne Bosne pod osmanlijsku vlast Babonjići stvaraju savez sa obitelji Zrinski (također jednoj od moćnijih europskih plemićkih obitelji) koji u to vrijeme stoluju u Zrinu (dio današnje općine Dvor na Uni) kako bi suzbili invaziju Osmanlijskog carstva. Zahvaljujući toj privremenoj slozi uspjeli su 1483. godine nanijeti težak poraz osmanlijskoj provalnoj vojsci. Međutim, sloga domaćih plemića bila je kratkog vijeka i samo je privremeno odgađala pad grada. Osmanlije su 1537. godine definitivno zauzeli Blagaj, iz njega protjerali posadu i postavili svoju. Negdje u to vrijeme pao je i Novi na Kulskom brdu, ali su Zrinski još krajem petnaestog stoljeća izgradili Novi Novi na lijevoj obali Une (od kojeg nastaje Dvor na Uni) da bi se dalje štitili od osmanlijskih prodora. To je usporilo nadiranje Osmanlija na zapad. Habsburške posade su odolijevale napadima sve do 1556. godine, kada je poslije pada tvrđave Kostajnica osmanlijski vojskovođa bošnjačkog porijekla, Malkoč-beg osvojio Novi Novi 1557. godine.

Osvajanjem Novog Novog Osmanlije su ovo utvrđenje pretvorili u važnu vojnu bazu za dalji prodor ka Beču. Izgrađen je most preko rijeke Une, a Novi Novi je vrlo brzo naseljen muslimanskim stanovništvom. Novi Novi je ostao pod osmanskom vlašću sve do 1687. godine, kada ga je zauzela banska vojska Petra Erdedija. Muslimansko stanovništvo prebjeglo je preko Une u Bosnu i na prostoru ade Jelenice, danas gradski kvart Stari Grad, izgradilo tvrđavu od balvana i nasipa na prostoru od hotela "Una" do gradskog muzeja. Tadašnja tvrđava Turski Novi mjesto je nastanka modernog Bosanskog Novog. Godine 1726. počelo je zidanje novog utvrđenja od tesanog, kvalitetnog kamena tako da je po njegovom završetku bio gotovo neosvojiv za ondašnje napade i oružja. U tvrđavu se ulazilo preko dva mosta, lančanika, a jarkom oko tvrđave tekla je voda iz Une. Osvojena je samo jedanput 1788. godine, poslije brojnih juriša i duge opsade dvadesetostruko jače vojske habsburškog feldmaršala Ernesta Gideona Laudona, zahvaljujući velikoj premoći u ljudstvu i artiljerijskim oruđima. Poslije toga granica se ipak stabilizirala na Uni tako da su Osmanlije ostale u Novom sve do 1878. godine.

Godine 1878. prema odluci Berlinskog kongresa Novi je zajedno sa ostatkom Bosne i Hercegovine pripao Austro-Ugarskoj. Austrougarske vlasti su 1894. godine do temelja porušile Novsku tvrđavu (Turskog Novog), a njen materijal ugrađen je u razne javne i privatne objekte. Sljedeće godine Novi je dobio ime Bosanski Novi, koje je nosio sve do 1992. godine.

Bosanski Novi u devetnaestom stoljeću dobiva željeznicu te postaje važno čvorišta cestovnog i željezničkog prometa. Takva uloga grada bila je osobito važna za vrijeme II. Svjetskog rata kada se Novi nalazio u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U to vrijeme Novljani nisu odigrali važniju ulogu u partizanskom otporu, ali ostala je zapamćena obitelj Kapetanović proglašena pravednicima među narodima za spas židovske obitelji.

Osim prometne važnosti ključnu ulogu u razvoju grada imala je tvornica Sana koju je osnovala obitelj Avdagić i koja je bila temelj razvoja grada u vrijeme Jugoslavije. Bosanski Novi bio je poznat i po Nogometnom klubu Sloboda koji je osnovan davne 1910. Uz Slobodu na sportskim stranama Novi su proslavili Unska regata kao i Kajakaški klub Ada.

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992. odlukom novih srpskih vlasti ime Bosanski Novi je promijenjeno u Novi Grad, zajedno sa ostalim imenima gradova i općina koje su u svom imenu sadržavale pridjev bosanski. Danas se upotrebljavaju oba naziva prema odluci Izborne komisije Bosne i Hercegovine: Bosanski Novi/Novi Grad. Početkom rata 1992. iz grada bježi većina nesrpskog stanovništva u organiziranom konvoju. Izbjegli Novljani naseljavaju se diljem Europe i Svijeta. Značajnijeg povratka u Bosanski Novi nije bilo. Prema popisu stanovništva iz 1991. općina Bosanski Novi imala je 41.665 stanovnika u 60 naselja, većina stanovnika općine bila je srpske nacionalnosti. Grad Bosanski Novi imao je 13.588 stanovnika, a većinu stanovnika činili su Muslimani (Bošnjaci). Danas u općini i gradu živi većinsko srpsko stanovništvo, a iz općine Bosanski Novi izdvojena je Bosanska Kostajnica sa još nekoliko naseljenih mjesta.

Brojni Novljani napustili su grad i prije rata, među njima je i zastupnik u Hrvatskom saboru – zastupničkom parlamentu Republike Hrvatske dr.sc. Šemso Tanković; profesor medicinskog fakulteta u Zagrebu dr.sc. Ante Budak rođen u Novom, kao i danas ugledni zagrebački liječnik mr.sc. Esad Avdagić. Novljani u dijaspori drže do svog grada i ne zaboravljaju ga o čemu svjedoče brojna udruženja Novljana po Svijetu kao i brojne Internet stranice posvećene rodnom gradu. U Novom su živjele brojne ugledne osobe pa iako ne rođeni u Novom potrebno ih je napomenuti jer su uvijek isticali vrijeme provedeno u Bosanskom Novom, nužno je istaknuti glumca Mustafu Nadarevića i pjesnika te hrvatskog političara Vladu Gotovca. Svakako je jedan od poznatijih Novljana i mr.sc. Ante Milinović, povjesničar koji je godinama radio na povijesti Bosanskog Novog i vodio Zavičajni muzej Bosanskog Novog, a danas radi kao voditelj Hrvatskog bankovnog muzeja Privredne banke Zagreb. Ante Milinović autor je brojnih tekstova o Novom, Bosni i Hercegovini te je autor i monografije povodom 30 godina rada tvornice Sana.

O Novom su napisane brojne pjesme većinom inspirirane prirodnom ljepotom rijeke Une, pjesme o Novom pjevali su brojni estradni umjetnici između ostalih i Gabi Novak. Arhitekturno je Novi nadaleko bio poznat po gradskoj vijećnici iz 1888. koja je zaštićeni spomenik te po staroj Vidorijskoj džamiji koja je srušena za vrijeme rata, kao i monumentalnoj gradskoj džamiji također srušenoj (ponovno izgrađena po starim nacrtima).

08.02.2007. u 20:11 • 15 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


O meni i Novom

Bosanski Novi

Grad kojeg nisam prežalio, grad koji mi je uvijek u srcu...

Ni sam ne znam da li sam teško nesretan ili samo tužan što kejom jutrom šetati i miris lipa uživati ne mogu…

Volio bih da drugačije je bilo, da djetinjstvo tako loše završilo nije…

Volio bih da sam tamo ljubio kao što grad ljubim svoj…

Da sam noći na Uni provodio, jedinoj što me u dušu dira, da me zelena boja tog smaragda umiruje dok tmina zavija grad…

Ja sam dijete Novoga i o Novom ovdje pišem da sjećanja, radosti i tugu podijelim i iz sebe izbacim…

Novo u Novom

Sunce što siješ svjetlost svoju
I ti nebo plavo ponosno i slasno
Dajte mi mira i vratite dušu moju
Jer blizu sam da vam viknem glasno

Što učini od nas sudbo prokleta
Da nama dan ni noć nisu isti više
Pa zar vam nit žao nije naših ljeta
Nit malo onog što ja vam sada pišem

Ni popraviti zla više nitko neće
Pokvarili ste što se moglo do sad
Jeli ostalo malo da nam date sreće
Makar da nam sjećanjem blažite pad

Jer Novi ljudi u Novom su sad…


8. veljače 2007. u Zagrebu

Kontakt:
bosanskinovi@post.t-com.hr

Novski linkovi

Linkovi - Bosanski Novi
wiki/Bosanski Novi
Slike Novog


Web BosanskiNovi blog

RSS